Spominjala sam prije par tjedana u jednom starijem postu mogućnost da nam se uskoro u našem domu pridruži još jedna mica, i evo ga, to se i ostvarilo.
U pitanju je još jedna tužna priča kojoj se, nadam se, sprema sretan kraj. Mica koja je trenutno sa mnom i Purgijem je tu na socijalizaciji, sva isprepadana, stara je 6 mjeseci i već je preživjela trauma maltretiranja kako od strane čovjeka, tako od strane svoje vrste. Dugo vremena je provela u kavezu zbog čega je jako prestrašena. U ovih tjedan dana koliko je kod nas smo ju naučili da joj u kupaoni bude safe place, obično leži u lavoru, međutim čim čuje korake skrije se iza veš mašine. Na trenutke zaboravi na traumu i usudi se doći do dnevnog boravka, kad se baš jako opusti čak pokušava animirati prelijenog Purgieja. Jasno vam je onda zašto ju zovemo Straška. Osim strahova, Straška dobro napreduje, fino papa, zdrava je i razigrana (noću kad smogne hrabrosti krade i Purgijevu hranu).
Straška je inače do nas stigla preko udruge Prava šapa, tj. uključili smo se u Hlapiće i Gite- tete čuvalice koje čuvaju mice na određeno vrijeme, dok one ne budu spremne za udomljavanje. Članovi udruge su Strašku našli na cesti, pretpostavljamo da je izbačena iz stana.
Sada radimo na vraćanju Straškinog povjerenja u ljude i životinje, baby steps, ali se nadamo najboljem. Fotke i videa nam idu za sad dosta teško, jer ju je teško uhvatiti na jednom mjestu, ali poradit ćemo ubuduće i na tome. 😉
macakpurgie 